Solarne elektrane – Razlike u proizvodnji u različitim dijelovima Hrvatske

Hrvatska ima relativno visok solarni potencijal s prosječnom godišnjom insolacijom od oko 2500 sunčanih sati godišnje što ju čini jednom od država članica Europske unije s najvećim solarnim potencijalom. Njemačka i Nizozemska države su sjevernije od Hrvatske, no imaju najviše ugrađenih solarnih elektrana u EU, bez obzira što imaju manji solarni potencijal i broj sunčanih sati od 1.200 do 1.800 godišnje. Međutim, solarni potencijal može varirati ovisno o geografskom položaju, nadmorskoj visini, klimatskim uvjetima i drugim čimbenicima.

Insolacija je u Hrvatskoj najduža na obalnom području, ponajviše na području uz sjevernu i južnu obalu Jadranskog mora, a najkraća u planinskim dijelovima zbog nepovoljnijih klimatskih uvjeta. Kontinentalna Hrvatska, koja se nalazi na većim nadmorskim visinama i češće je izložena oblačnom i kišovitom vremenu, ima niži solarni potencijal u odnosu na obalna područja koja imaju više sunčanih dana tijekom godine. Kako bi se bolje prikazala razlika solarnog potencijala među gradovima u Hrvatskoj, uz pomoć alata PVGIS smo analizirali proizvodnju električne energije iz solarne elektrane snage 1 kWp za svih 128 hrvatskih gradova. Budući da proizvodnja iz solarne elektrane, uz geografski smještaj, ovisi i o brojnim drugim čimbenicima, analizirana je proizvodnja solarnih panela uz nagib od 35 stupnjeva orijentacijom krova prema jugu.

Istok zemlje i obalna područja su u prednosti

Najveću proizvodnju od 1.500 kWh ima Stari Grad na otoku Hvaru, a Hvar je općenito poznat kao najsunčaniji otok u Hrvatskoj. Nešto manju proizvodnju imaju gradovi koji slijede, a to su Cres, Šibenik, Komiža, Vodice, Trogir, Hvar, Supetar i Korčula. Od 128 gradova u Hrvatskoj, prvih 55 prema najvećoj proizvodnji smješteni su na području primorske Hrvatske. Osijek je grad u kontinentalnoj Hrvatskoj s najvećom proizvodnjom od 1.244 kWh, a slijede ga Ilok, Vukovar, Kutjevo, Valpovo i Belišće. Prema tome, gradovi na istoku Hrvatske imaju najveći solarni potencijal u kontinentalnom dijelu. Najmanju proizvodnju od 1.100 kWh ima Vrbovsko, a nešto veću proizvodnju imaju Čabar i Ogulin, a manja proizvodnja u tim gradovima razumljiva je zbog nepovoljnijeg geografskog smještaja i kraće insolacije. Proizvodnja u Zagrebu iznosi 1.214 kWh, u Rijeci 1.281 kWh, a u Splitu čak 1.459 kWh.

Razlika između grada s najvećom i najmanjom proizvodnjom iz solarne elektrane od 1 kW iznosi 400 kWh, a razlika bi još više došla do izražaja u slučaju solarne elektrane veće snage. Primjerice, elektrana od 10 kWp u gradu Vrbovsko proizvela bi prosječno 11.000 kWh u godini dana. Za istu proizvodnju u godinu dana u Starom Gradu bila bi potrebna elektrana od 7,3 kWp.

U tablici iznad prikazana je proizvodnja iz solarne elektrane snage 1 kWp u Starom Gradu na Hvaru, ovisno o nagibu solarnih panela i orijentaciji. Najveća se proizvodnja dobiva pri 35 stupnjeva južne orijentacije, a najmanja na sjeveru uz isti nagib. Prema tome, na sjevernoj strani je proizvodnja čak 67% manja. U odnosu na jug pri nagibu od 35 stupnjeva, proizvodnja na istoku i zapadu manja je za otprilike četvrtinu što nagib i orijentaciju čini bitnim odrednicama za ispravno i kvalitetno projektiranje solarne elektrane.

Solarna elektrana može biti isplativa u svakom dijelu Hrvatske

Analiza proizvodnje električne energije iz solarne elektrane snage 1 kWp u svim gradovima u Hrvatskoj pokazuje da gradovi na području primorske Hrvatske imaju veći solarni potencijal u odnosu na gradove u kontinentalnom dijelu Hrvatske. U skladu s većim solarnim potencijalom, a prema podacima zaključno s 31. siječnja 2023. koje nam je ustupio HEP ODS, najviše je solarnih elektrana u kategoriji samoopskrbe bilo, izuzev Grada Zagreba i Zagrebačke županije, u Primorsko-goranskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Gradovi na krajnjem istoku Hrvatske imaju najveći solarni potencijal u kontinentalnom dijelu, a kontinentalni gradovi općenito imaju manji solarni potencijal od primorskih gradova. Najmanji broj solarnih elektrana u kategoriji samoopskrbe zabilježen je u Virovitičko-podravskoj i Ličko-senjskoj županiji.

Bez obzira na grad i područje u kojem se realizira, sjeverne države su dale dobar primjer kako kvalitetan glavni projekt solarne elektrane, sa svim čimbenicima koji utječu na proizvodnju energije, i pravilno dimenzioniranje mogu značajno povećati efikasnost te učiniti investiciju u vlastitu solarnu elektranu isplativom.

Vrijednosti proizvodnje solarne elektrane od 1 kWp za sve gradove u Hrvatskoj možete pronaći u tablici.

Dodatni izvori
Zdeslav Matić (2007) Sunčevo zračenje na području Republike Hrvatske: Priručnik za energetsko korištenje Sunčevog zračenja. Energetski institut Hrvoje Požar.
Marko Perčić i Bernard Franković (2016) Solarna energija u priobalnom području Republike Hrvatske – danas i sutra. Tehnički fakultet Sveučilišta u Rijeci.